Šarolika politička scena
Čari vlasti u BiH: Mandati prolaze, oni ostaju
Tekst članka se nastavlja ispod banera
Ostavka britanske premijerke Liz Truss 'podigla je prašinu' svjetske javnosti posljednjih nekoliko dana. Mediji nisu prestajali pisati i nagađati razloge ostavke samo 44 dana od stupanja na dužnost.
No, nije britanska premijerka ni prva ni posljednja osoba koja se odrekla mandata, činili su to i drugi svjetski lideri. Samo godinu dana ranije, u listopadu 2021., ostavku je podnio i austrijski kancelar Sebastian Kurz. Potopuna je to nepoznanica građanima BiH čijim općinama i gradovima upravljaju isti ljudi više desetljeća.
"Ne želim biti uteg"
"Moja zemlja mi je važnija od mene samoga", kazao je tadašnji austrijski kancelar okupljenim novinarima. Otišao je Kurz odmah po početku istrage zbog tvrdnji da je zajedno s kolegama koristio vladin novac kako bi osigurao pozitivno izvještavanje u medijima.
Ostavki je bilo i susjednoj nam Hrvatskoj pa je ministar branitelja Mijo Crnoja podnio ostavku samo pet dana nakon stupanja na dužnost, što se smatra najkraćim mandatom u povijesti Hrvatske. Crnoja je nakon kraće 'medijske hajke' tadašnjem premijeru Tihomiru Oreškoviću podnio ostavku.
''Ne želim biti uteg ovoj Vladi, ne želim biti problem zbog čega hrvatska Vlada ne bi uspjela i hrvatska država krenula nabolje i premijeru Oreškoviću dao sam ostavku'', rekao je Crnoja.
Od dužnosti je odstupio čak i papa Benedikt XVI jer, kako je tada kazao, više nije imao snage obnašati svoju funkciju. Posljednji put u takvoj situaciji Crkva je bila 1415. godine kada se povukao papa Grigorije XII.
Podnošenje ostavke na određenu dužnost ili ostavka u mandatu za građane BiH je potpuna nepoznanica. Naime, trideset godina građani gledaju ista lica koja vode političku scenu u BiH te se smjenjuju s funkcije na funkciju. Podatke o ostavkama bh. političara u mandatu zaista je teško pronaći čak i na sveznajućem Googleu.
Šesti mandat gazim, dobro mi je sasvim
Prema dostupnim podacima u BiH ima više od deset (grado)načelnika koji su godinama ''ustoličeni'' na istoj poziciji i teško je napuštaju. Životno gledajući, bebe rođene u prvom mandatu određenih (grado)načelnika sada su fakultetski obrazovane osobe koje imaju svoje obitelji. Iako će brojni građani reći kako nisu zadovoljni političkom situacijom u državi činjenica je da na vlast biraju uvijek iste političare.
Primjera radi, bivši načelnik Konjica Emir Bubalo prvi put je za načelnika izabran 1997. godine te na toj dužnosti ostao sve do 2020. godine. U šest mandata Bubalo je, samo od plaće prema podacima objavljenim na CIN-u, zaradio 831.984 KM. Ipak, po sedmi mandat nije krenuo.
Pročitajte još
Kolega po stažu i funkciji Bubalu je gradonačelnik Gračanice, Nusret Helić. On broji pet mandata kao načelnik te jedan gradonačelnički. Iako nema podataka o njegovoj plaći u prvom mandatu, u ostalih pet ona nije bila niža od 3.000 KM. Prema zbroju plaća objavljenih na CIN-u, one iznose 706.272 KM. Ovim podacima nisu pribrojane plaće u još dva mandata.
Dugogodišnji staž na vlasti ima i žepački načelnik Mato Zovko. On 'gazi' šesti mandat kao prvi čovjek Općine Žepče. Na vlasti je Zovko 20 godina ili 240 mjeseci. Odgovornost je to koja mu je, prema podacima CIN-a, samo od plaće donijela 578.880 KM.
Da se političari u BiH 'stolice' jako teško odriču svjedoči i primjer gradonačelnika Tuzle Jasmina Imamovića.
Nakon sedam mandata, Imamović napušta Ured gradonačelnika Tuzle, ali ne zbog povlačenja nego zbog novog angažmana. Izabran je on u Zastupnički dom Parlamenta BiH. Do 2020. godine prvi čovjek Tuzle, prema podacima CIN-a, zaradio je nešto više od 740.989 KM.
Imamovića sada čeka Zastupnički dom Parlamenta BiH.
Rekorderi
Denis Bećirović, član Predsjedništva Bosne i Hercegovine iz reda bošnjačkog naroda također ima zavidan staž kada je u pitanju više razina vlasti na kojima je obavljao različite funkcije. U Parlamentarnoj skupštini BiH različite funkcije vršio je 14 godina, uz ''otežavajuću okolnost'' jer je od 2010. godine, kada je izabran za zastupnika u Parlamentarnoj skupštini BiH usporedo bio i docent na tuzlanskom sveučilištu na kojem je primao plaću od 2.888 KM.
Proveo je i Bećirović i četiri godine kao zastupnik u Skupštini Tuzlanske županije, a od 1998. do 2002. vrijeme je provodio kao zastupnik u Parlamentu Federacije BiH.
Pročitajte još
Neizostavan dio Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine zasigurno je Halid Genjac.
Ovaj SDA-ov dužnosnik jedan je od rekordera kada je u pitanju vrijeme provedeno u Parlamentarnoj skupštini BiH gdje različite dužnosti obavlja već 26 godina.
Karijeru u Parlamentarnoj skupštini BiH započeo je davne 1996. godine, a nakratko ju je morao prekinuti 2000. godine kada je, nakon povlačenja Alije Izetbegovića zauzeo njegovu dužnosti na mjestu Predsjedništva BiH sve do izbora 2002. godine kada se ponovno vraća u Parlamentarnu skupštinu BiH u kojoj ostaje sve do danas.
Ipak ne
Postoje i političari koji imaju ograničen politički apetit. Primjerice jedan od takvih je gradonačelnik Grada Zenice Fuad Kasumović koji od 2016. godine nosi titulu prvog čovjeka Zenice. Kasumović je osvojio mandat na Općim izborima 2022. godine za Skupštinu Zeničko-dobojskog kantona, a drugi je to put da odbija mandat.
"Prije četiri godine sam osvojio direktan mandat u državni parlament. Poziciju sam prepustio drugome. I tada, kao i sada, građani su znali, svima sam sasvim jasno i glasno rekao da se ne povlačim sa mjesta gradonačelnika. Kako tada, tako i sada. Svi su znali da ne idem s pozicije na kojoj sam sada. Dakle, neću biti zastupnik u Skupštini ZDK. A neću biti ni u Vladi ZDK. Ostajem gradonačelnik Zenice. Uradili smo toliko da se to sasvim jasno vidi, ali nisam zadovoljan i moramo uraditi mnogo više da bi građanima Zenice bilo dobro", napisao je on na Facebooku.
"Sve da hoću, ja ne mogu"
Ima i onih koji su, barem po njihovim riječima, željeli napustiti funkciju koju su obavljali godinama. Jedan od njih je dugogodišnji gradonačelnik Grada Mostara Ljubo Bešlić. Za gradonačelnika je izabran davne 2004. godine, a ponovno izabran 2009. godine. Funkciju gradonačelnika Bešlić je obnašao bez Gradskog vijeća.
Više puta je isticao kako je obavljati posao gradonačelnika bez Gradskog vijeća gotovo pa nemoguća misija.
''Činjenica je da dužnost gradonačelnika obnašam već 11 godina, a ovaj posao je jako stresan. Međutim, vjerujem da većina zna da je posebice teško biti gradonačelnik u jednom gradu kao što je Mostar. Danas je ta činjenica dodatno izražena jer nemamo Gradsko vijeće, tako da, i kada bih želio napustiti ovu dužnost, jednostavno nemam kome podnijeti ostavku'', kazao je Bešlić u jednom intervjuu za Avaz.
On se na vlasti zadržao do 2020. godine kada je Mostar napokon dočekao lokalne izbore. Od 2009. do 2020. godine Bešlić je radio za plaću od 3.050 KM te tako uprihodio 402.600 KM.
Preko 30 godina u politici
Ipak, puno je više onih koji fotelju vole više od ičega. Primjerice novoizabrani predsjednik RS-a Milorad Dodik. Upravo on, može se pohvaliti jednom od najdugovječnijih političkih karijera u BiH. Milorad Dodik svoje "prve političke korake" napravio je još 1986. godine kada je obnašao funkciju načelnika Općine Laktaši.
Karijeru je nastavio kao zastupnik u Narodnoj skupštini RS-a od 1991. pa sve do 2006. godine. Zanimljiva je i činjenica da je za isto vrijeme Dodik obnašao i funkciju predsjednika Vlade RS-a (1998.-2001.).
Ipak, 2006. Dodik je 'prelomio' te izabrao funkciju predsjednika Vlade RS-a na kojoj se zadržao sve do izbora za predsjednika RS-a. Za te četiri godine Dodik je zaradio 236.880 KM.
Dva mandata zadržao se Dodik na funkciji predsjednika RS-a, a sukladno novoj funkciji, rasla je i plaća. Tako su njegova primanja iznosila 4.913 KM. Tu funkciju napustio je 2018. godine te zasjeo u Predsjedništvo BiH kao član iz reda srpskog naroda. Nakon četverogodišnjeg izleta u Predsjedništvo BiH vratio se Dodik na svoje staro radno mjesto te dobio povjerenje građana za novi mandat kao predsjednik RS-a.
Deset godina - osam mandata
Nemoguće je govoriti o mandatima, politici i godinama, a ne spomenuti jednog od najdugovječnijih političara u BiH Martina Raguža. Šarolika je njegova politička karijera, a Raguž je u prvih deset godina promijenio čak osam funkcija.
Svoju karijeru započeo je 1992. godine kao ministar u Ministarstvu za izbjeglice i socijalnu politiku te se samo godinu dana kasnije prebacio u Ured za izbjeglice i raseljene osobe gdje je funkciju obavljao kao šef odjela.
Obnašao je Raguž i funkciju ministra bez portfelja u Vladi Federacije BiH 1995. godine. Laički objašnjeno, ministrom bez portfelja naziva se osoba koja nema posebno dodijeljen resor u ministarstvu.
Godinu nakon bio je Raguž i šef Ureda hrvatskog člana Predsjedništva BiH, a 2000. godine imenovan je za predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH. Godinu nakon imenovan je predsjedavajućim u Parlamentarnoj skupštini BiH gdje se zadržao četiri godine.
Imenovan je Raguž 2006. godine zastupnikom u Parlamentarnoj skupštini BiH gdje je, prema podacima CIN-a, primao plaću u iznosu od 6.281 KM uz mjesečne dodatke u iznosu od 1.818 KM. Najviša je to zabilježena plaća ovog dugogodišnjeg političara.
Kroz navedene primjere svima je jasno kako u Bosni i Hercegovini osoba koja jednom osjeti čari vlasti, teško odlazi s iste, pa je tako mnogima pošlo za rukom da na vlasti provedu punoljetnost, pa i mnogo više od toga.
